Medijska patka

Iliti kako facebook utječe na novinarstvo…Pa čist dobro :))

Ako ništa drugo bar nama novinarima olakšava posao i omogućuje nam bolju povezanost s izvorima. Iskreno ne vidim neku veću funkciju kako facebook utječe na novinarstvo. Više vidim marketinčku funkciju. Face je broj jedan stranica za oglašavanje, ipak mu ti silni oglasi i dižu toliko cijenu.

Svaki pravi marketinški stručnjak bi za dobru reklamu prodao i vlastitu majku. Ja se svoje majke neću tako lako odreći ali ću ovdje izreklamirati ono što i reklamiram na facebooku:

Popis za Bakagu za petak i subotu na broj:

092/2440533

Navali narode!!! :)))

Kakva razlika između prošlosti i sadašnjosti…

Ovaj post bi opet trebao biti vezan za osnove tiska, ali ne znam što da pretjerano ovdje napišem.

Bila sam i na predavanju i na seminaru i da, znam da smo diskutirali o novinama i o oglašavanju,koliko novine dobivaju od oglašavanja.To je jednostavno tako.Nemam ovdje ništa za reći.Kad pogledam primjer poznate koji više zarade od reklama nego od onoga što naprave to je onda normalna i ne čudljiva činjenica.

Što se tiče seminara…To bi bilo zanimljivo.No za početak prvo želim postati kolumnistica (pa prije toga završit semestar,pa godinu pa fax…).Nikamo se ne žurim i sve korak po korak.

 Razumno i razborito!

 Ajd da napokon napišem svoj post vezan za osnove tiska!

Ustala sam ranom zorom samo da bi poslušala osnove tiskanih medija.

Iako sam jedva gledala uspjela sam se razbuditi do faxa.Putem sam pokupila Zonu i s njom se smjestila kraj Patrika.Uskoro me okružila cijela svita najbližih kolega a taman je u započelo predavanje.

Kak mi je ovo prvi post koji moram napravit za osnove tak me je sram…Sad će neki striček asistent ili teta asistent čitat moj post i neće shvatit izvor moje (ne)pismenosti,moj slobodan stil…Sad me sram…Što ako me izbace s faxa?Što ako mi zabrane približavanje faxu ne manjem od 100 metara?Što ako…???Ali ako ništa drugo bar ne postam porniće za razliku od drugih blogera.Ima li nade za mene?

Stala sam kod predavanja…E da!Počelo je predavanje i opet je bilo zanimljivo.Tema-besplatne novine.Nažalost,nitko na tom predavanju nije dobio besplatan primjerak novina,ali glavno da se pričalo kako su novine besplatne.Frendica iza mene se za to vrijeme pretvorila u uho i zaslinila mi cijelo rame.

Ono što me šokiralo na predavanju je bilo da je prestao izlaziti Metro Express.Ja i Zona smo se samo  pogledale-gle fakat!

To su novine koje za mene imaju povijest.Te novine su obilježile moju srednju školu.

Sjećam se kad su izlazile.Na svakoj tramvajskoj i autobusnoj stanici je stajao Metro sandučić s novinama.Te novine su se mogle nabavit samo ujutro jer bi se razgrabile u rekordnom roku.Tako je i naš cijeli razred nabavljao novine.Kad bi bili jutarnji turnus,ekipa koja je išla u školu busevima i tramvajima bi donosila svoje primjerke u školu. 

Kako meni Metro nikako nije bio usput,ja sam svoj primjerak nabavljala od razrednih kolega.Novine bi prošle cijelim razredom.Par primjeraka Metroa je kružilo razredom kao zemlja oko sunca.Dodatna čar Metroa je bila križaljka.Ja sam hodala po razredu i krala križaljke.Za tim križaljkama se krv prolijevala!

Te novine su bile ogromnog formata,laički rečeno.Zauzimale su cijelu klupu.Uz te novine sam provela svoje srednjoškolske sate,vježbala na njima crtanje i zaradila brdo jedinica iz zalaganja.Te novine su obilježile moju mladost.A sada ih nema…

Te novine su služile kao i podmetač za jelo,ukras za klupu…Jedamput smo svi u razredu napravili od tih novina kapice pa smo zgledali ko pioniri  maleni i tako paradirali školskim hodnikom.Naravno,nosili smo je i pod satom.Još imam tu sliku.

Sjećam se kad bi svaki veliki odmor išla u Konzum po sendvič s Polijem i uvijek bi tamo bilo Metroa i uvijek bi ih uzela.Sjedila sam cijeli 4. razred u zadnjoj klupi i čitala novine.Onda bi me frendice iz zadnje klupe,red do mojeg tražile novine,koje bi ponovo nomadski prešle cijeli razred.

Sada tih novina više nema…Nema…

Došla nam je na predavanje gošća koja je radila za Metro i pričala je o njemu i o tome kako se ugasio.Žena je bila odlična i zanimljivo predavala.

Tema o gašenju tih novina je bila bolna i gađala je direktno u srce.Moju sadašnju mladost je obilježio 24 sata i nadam se da će ta veza trajati.

Fetiš su mi štikle.Naprosto ih obožavam!

Imam cipele s potpeticom od 5 do 12 centimetara i u njima se osjećam odlično.Skoro ko na ravnome!

Znam da nisu svi te sreće i shvatila sam da ti za mjerenje ravne površine ne treba wasser vaga nego ženska u štiklama koja će se prošetat po njoj.Kak kaže moja frendica “Ova hoda u štiklama gore nego ja pijana u štiklama!” sve vam je jasno!A sad si zamislite taj hod…

Imam i frendice koje štuju štikle ko Severina frajera s “Virujen u te”.Te se pak ne skidaju iz štikle i uvijek ih se sjetim kad vidim ženske koje skockane u fensi čizmicama idu na Sljeme i na pamet mi pada povišena peta.Kad god bi vidjela te cure one bi bile u štiklama.

I čudiš se čudiš!Kako?Zašto?Koliko god ja štovala i imala sektu “Fanovi štikle” al tenisica je s batinom iz raja izašla i u nekim je situacijama doslovno nemoguće bit u štikli!(Sljeme?!)

Ali one bi uvijek imale spreman odgovor-ja ne znam hodat u tenisicama!Čudiš se i dalje…Čude se oni koji ne mogu stajat na dva centimetra uzvišenog,čudim se ja koja stojim na dvanaest centimetara.I svi se čude…Kao ono,ja gledam…I svi gledaju!

Kao što kažu da je ljepota prolazna,tako nije ni kičma vječna pa se tako mijenja tok cijele priče.Sve mlade dame koje su visile u petama i na petama se sad uopće ne mogu vidjeti u štiklama i sve su u ravnome.Cipele za izlazak?Mala potpetica širine koja zauzima cijelu petu.Tokom tijedna-tenisice,balerinke i sve što wasser vaga izmjeri-ravno!

Te dame su pravi dokaz da se sve može naučiti uz malo volje.Kao što su one naučile hodati u tenisicama tako i mi možemo naučiti što god poželimo.

Ili silom prilike.Neka nitko ne kaže kako ne može proći ispit!Kako ne bi mogao!Te dame su naučile hodati u tenisicama a ti ne možeš proći ispit.Prodaj to kumici na placu!

Ovo je pravi primjer da svijetom hodaju ljudi koji nam mogu biti pravi primjer.To ne mora biti Britney Spears ili Ginger Spice.

Ti uzori su među nama i treba ih znati prepoznati.Samo tako ćemo moći hodati gradom uspravne glave.Na ravnom ili povišenom.

Na Sljemenu ili…gdje god!

Duboko suosjećam s pušačima u novodonešenom zakonu koji brani pušenje u kafićima i djelomično mogu namirišati njihovu bol.

Donošenjem ovog zakona i njegovim striktnim provođenjem može se lako dogoditi sljedeće:

 -izumrijet će pepeljare

-neće više biti pozdrava iz Rovinja, već R.I.P.R.

-propast će kiosci

-šverceri cigareta će postat gladni

-zatvorit će se kafići i klubovi

-smanjit će se broj stanovnika jer će pušači odseliti u zemlje koje ne brane pušenje

-nastat će masovna panika

No, kakve to veze ima kad je zakon alfa i omega i mi Hrvati ćemo to preživjet. Žilavi smo mi narod. Zakon treba poštivati iako on izgleda kao deja vu onoga kad je na snagu stupio zakon o zabrani svega iznad 0.0 promila. Ljudi se bore za izglašavanje još kojeg zakona koji bi trebao poboljšati naš život. Jedan takav dobar primjer je legaliziranje prostitucije. Donošenjem ovog zakona poboljšale bi se mnoge stvari u Hrvatskoj, povećao bi se prihod države, “dame noći” bi imale legalno zarađenu plaću, plaćeno zdravstveno… Prostitucija se ukorijenila u svijet više nego cajke u Hrvatsku i država kakva je, moderna, bi trebala prihvatiti taj trend i zasigurno bi u kratkom roku ušla u EU. Kad kažeš “otorinolaringolog”!

Tim legaliziranjem bi imali zanimanje više. Statistike pokazuju da postoji više zanimanja nego škola te bi država tako mogla otvoriti srednje strukovne škole u toj grani zanimanja. Porastao bi tako i životni standard građana.

A studenti…i njihov bi se nivo povećao. Zamislite samo da dođete u SC i na oglasnoj ploči vidite oglas gdje traže eskort damu. Vi odlučite uzeti taj posao, odete u sobu 8 i kažete jednoj od onih plavih živčanih teta što hoćete radit. Ona vam tad isprinta ugovor i uputnicu koju vam uruči a vi zovete poslodavca i dogovarate posao. Tako bi se smanjili prosvjedi nas gladnih studenata i nema zime za eskime! Svi su sretni, mirno studiraju a država zarađuje.

Grijeh je ne priznati ovo.Ima nade za nas.Gledajmo u bolje sutra i pustimo nesanicu da radi za sebe.

I nas.

Post ovog kreativnog naslova odlučila sam započeti baljezganjem, jer sam toliko toga željela reći a sad mi niš ne pada na pamet osim tipkanja po tastaturi.Blogging se nastavlja.Cijeli val mojih kolega počeo je mahnito tipkati i stvarati nove postove, a nitko od njih nema pojma da li te postove trebamo prijaviti i kome.Pohvalno!Zato sam URL-om bloga dala do znanja svoje cijenjeno prezime pa se nadam da neće s njim biti problema.Bar jedamput.

Kolegica Picek me lijepo izreklamirala u svom blogu i stoga se nadam da ste svi vi kolege moji dragi, izvukli pouku i da me čitate, pa i više puta dnevno jedan te isti post i da komentirate jer vam je Bog dao bar jedan zdravi prst za tipkanje.Tako mi štrudle od višanja!

Moram priznati da sam se u posljednje vrijeme dosta naslušala o Studosferi jer su je neki doživjeli jako emotivno.Moj osjećaj za ovaj blog servis bi se slikovno mogao ovako predočiti: ležim na ležaljci s cigaretom u ustima i oblačićem s teksom iznad glave s tekstom “Boli me…”. Ostatak si možete i sami dočarati. Ne želim naslovnicu, političke teme,naglabanja o referadi,iako istina Bog imam kaj za pisat jer ne znam jel mi indeks na kraju u referadi ili leži negdje u jarku kao da sam od šale dala godinu…Ali to ne želim.Želim samo chill i rubriku shkatulicu.Ja volim shkatulicu,baš mi je simpa. Ostale rubrike zahtjevaju ogroman fors i svaka pomisao da moram napisati nešto iz kazališta svaki tjedan me baca u očaj (to je situacija kada oči padnu u čaj) i pisanje se smatra obavezom, a pisanje to ne smije biti!

Amen!

Tko kaže da žene nisu jake?Tko?Da ga samo vidim???

NEEE…

…ja nisam feministički nabrijana.Ja sam realna.

Možda ste par puta u životu vidjeli ženskog zaštitara.Ne znam da li vam je u tom trenu stala krv u žilama.Ali trebala bi…

Još bi vam više trebala stat krv u žilama kada vidite žensku u ulozi zaštitara koja stoji iza DJ-a.Zašto?Zato jer se takva žena silom trudi zaštititi DJ-a od silnih ženskih napasnika.A ta ženska u ulozi zaštitara je ujedno…u ulozi njegove cure…

Moram priznat da sam se nagledala svakakvih DJ-a.Od onih okruglih do nabildanih.Gledala bi DJ-a i kad bi pogledala iza njega,stajala bi ženska koja bi mu leđa čuvala ko bodyguard.Ili bi stajala tik do njega da mu neka ženska napasnica ne otkine ruku…

Kakav god bi taj DJ bio-okrugli ili nabildani,zgodan ili ružan-ženska je stajala i čuvala svoju svetost.Ne znam dal bi u drugim zanimanjima bilo tak.Na primjer frajer radi u pet centru a njegova cura stoji do njega i čuva ga od svakog kontakta sa suprotnim spolom.Ili još bolje ako je dečko konobar u klubu,nevidljivo trči iza njega i iskoči iz rulje ako neka ženska naruči flašicu Jane?

Neznam.Nisam vidjela takav slučaj.Možda zato jer nisam gledala iza tih ljudi.No DJ-i imaju besplatnu zaštitu koja je plaćena “ugodno s korisnim”.Takva pratnja je kao da svaku subotu odete van s frendicama a npr. dečko hoda za vama u slučaju da se neki napaljenko ne približi.Tako je i u ovom slučaju zamijenjenih uloga gdje DJ-eve cura može satima mirno stajati dok joj dečko “peće palačinke”.A od njezinog društva ni “d”.Znači cilj takvih cura nije izači subotom i zabaviti se sa SVOJIM DRUŠTVOM neko čuvati dečka dok radi.

A možda je ovakva situacija-cura čiji dečko radi u pet centru ga neće čuvati ali će ga čuvati ako je DJ jer noću je opasnije i što ako se izgubi?!No opet zašto ga ne bi čuvala ako dečko radi u pet centru jer pet centri su prepuni životinja i što ako ribica iskoči iz akvarija i napadne ga?Tek takve dečke bi se trebalo čuvati!

A do tad će ovo biti još jedan nerazjašnjeni misterij…

Da razjasnim odmah dragi moji studosferčani-za ostavit komentar je gore u desnom uglu.Fala!

Back to tema…Samoubojstva.Koliko god samoubojice bile psihički rastrojene, treba imat muda počinit samoubojstvo.To je stvar agresije koja se javlja u čovjeku.Freud je rekao da agresija kad se manifestira iznutra rezultira samoubijstvom a kad se manifestira izvana onda zločinom.To sam naučila iz socijalne psihologije koju ću garant past…

Ove godine kao da se javila manija samoubojica.Pogotovo mladih?Što to tako snažno tjera ljude da se ubiju?Što im to uopće daje hrabrost da to učine?Samoubojice pri tom misle samo kako je njima teško i uopće im na pamet ne padne da bi netko mogao patiti za njima.Ili još gore….zbog njih!

Ako se hoćeš ubit onda olakšaj sebi ali ne otežaj drugima!

Dan kad sam proklela samoubojice je bio tjedan dana prije.Vozim se u vlaku i vlak stane.Dođe kondukterka u kupe a jedna cura ju pita zašto je vlak stao a žena kaže da se frajer bacio pod vlak.Ja ne vjerujem što čujem pitam:”Čekajte,čovjek se bacio pod vlak?”.Ona meni odgovara:”Pa da!Kaj niste čuli za to još?To vam je sad moderno!Svi se bacaju pod vlak!”.Taj frajer se bacio pod vlak par sati prije i zbog njega je patio cijeli vozni red vlakova.Ja koja bi do glavnog stigla za 25 minuta sam stigla za sat vremena.Kaj se nije mogao onda bacit u Savu?

Taj čovjek se ubio i naštetio svim putnicima koji su morali patit zbog njega.Razgovarala sam sa (kako sam napisala kod Jantola u eseju) svekolikim pučanstvom s temom kako samoubojice izaberu način na koji će se ubiti jer je izbor stvarno raznolik.Došli smo do zaključka da ljudi to naprave u afektu.Ako živi blizu pruge i želi se ubit prvo će mu to past na pamet.Isto kada se čovjek bacio prije par godina s 14-og kata moje zgrade.Živio je na tom katu i htio se ubit.Prvo riješenje-bacit će se sa balkona!Sigurno neće ići do željeznike pruge do koje ima 0 stanica tramvajem!Ali da se čovjek hoće ubit i jedna opcija mu prva padne na pamet,da ide razmišljati o ostalim opcijama kako bi se uopće mogao ubiti ne bi to ni napravio jer mislim da bi shvatio koja je ironija-želiš se ubit a razmišljaš koji ti način najbolje odgovara.Ono hello!

Freud bi ziher sad imao nešto reć na sve ovo…Neš mudro…

Sigmundeee!!!Javiiii seee….

Dok trenutno čekam mladog gospodina Radenovića da nam pokaže vježbe iz SPSS-a na koje nas je sam pozvao,pišem ovaj post.Razmišljala sam o njemu putem (o postu,da se razumijemo) putem,ništa novo.Moje staro razmišljanje se sada pretvorilo u ovaj post.

Gledam situaciju vezanu uz glazbu.Porin,koji je bio jedna od najvažnijih glazbenih nagrada se totalno srozao.Toliko da je to svima jasno.U slučaju Dore nije toliko sve propalo.Još se javno ne priča da se srozala na šrot šrotova…

Ovogodišnja Dora je bila očajna.Takva je i svake godine.Skupina glazbenika B liste s pjesmama ŽNJ kategorije.Još mi je u pamćenju ona “Tvoje oko za more duboko”…Bez novih,mladih glazbenika koji se žele probiti.Korupcija ili ne?Zaključite sami!Dora bi mo meni trebala biti festival gdje se predstavljaju glazbenici s pjesmama.Prije Dore se javno objavljuje natječaj za pjesmu da se jave glazbenici za natječaj.Na kraju uvijek ispadnu isti glazbenici.Svake godine-isto!Imali smo prilike jedne godine gledati emisiju “Ususret Dori” gdje je bilo raznih glazbenika s,kako je javnost procijenila,odličnim pjesmama koje su ispale iz daljnjeg natjecanja.I tko je završio u finalu?Oni glazbenici tipa “Tvoje oko za more duboko”.Ne razumijem ko bi to htio slušati na Eurosongu?Gdje ekipa dolazi na pozornicu s kokošima i sjajnim odijelima.Što se događa?Hoće li se Dora pretvoriti u nastup kluba penzionera ili što već.Ne aludiram na naše kraljeve ulice koji su stvarno,unatoč godinama bili originalni i odradili posao na sviojetskoj razini.A ako ništa drugo-čudaci se i traže na Eurosongu.To sam rekla i pogodila!Idemo u finale!

U boj u boj!Situacija koja me isto podsjetila na moja razmišljanja je novoplasirana pjevačica Višnja Pevec.Žena koja se vrti po svim hrvatskim televizijama kao pjevačica,žena koja ima karijeru i novac i koja je usput pjevačica.Novac?

Njoj je neki šuši-muši napisao istu takvu pjesmicu i nijedna emisija Red Carpeta ne može proći bez njezine pojave.Dotična sad ima i spot.Kad sam čula pjesmu križala sam se lijevom i desnom.Čast ukusima koji su različiti ali ovo je pjesma sklepana prije jutarnje kave koja je očito bila pregorka.Još Pevecka kojoj ko da pevec sjedi na glavi,zavija li ga vija…Pa zavija!Ali ona je na televiziji i radiju i novinama.Nema veze kakva je pjesma al ženska je gore!Novac?

Koliko ima glazbenika koji imaju odlične pjesme a nisu toliko afirmirani.Koji se istinski trude ali nemaju novaca da kupe svoj publicitet.Opet,hit čini glazbenika.Koliko god imao novaca trebaš biti kvalitetan,jer ako to jesi onda se to kad tad sazna.Ali treba doći i do toga.Neki posvete tome cijeli život.Gledam ovu jednu glazbenicu koja pjeva oko 6 godina ako ne i više.Bila je čak jedne godine i na Dori.Ona je čak i dospjela u medije.Nešto sitno,ali je.Promoviraju se njezine pjesme,održava nastupe ali ništa.Žena nema hit i ne može joj u tome pomoć ni Radio Pevec!

Estrada je zeznuta stvar a posao glazbenika nemilosrdan.Taj posao nije kao neki drugi posao,gdje ideš u tu školu,studiraš i zaposliš se pa eto!Sad si pop zvijezda.To ne postoji nažalost i cijeli put izgleda per aspera ad astra.Tako izgleda za nas smrtnike dok ostali uživaju u toj privilegiji.

Veze čine život.Ljubavne,poslovne,prijateljske ali bez toga ne možeš ništa.Neću zaboraviti nikad kad je u medijima završila Lana Jurčević.Nova i mlada pjevačica od 18 godina je na promociju dovela cijelu elitu glazbenika i ostalih poznatih ljudi da su novinari bili u šoku.Počeli su je ispitivati kako netko tako nov i mlad može imati tako veliku promociju s takvim ljudima.Mic po mic su izvlačili iz nje i dobili podatak da Lana zapravo ima glazbeno potkovanu obitelj i da su u svemu tome presudile veze.

Kako se probit kao glazbenik bez novaca?Hvataj prijatelje za ruku i šalji dalje svoju glazbu pa će valjda doć ad astra.Trud,rad,trud i ništa više.

.

Iz drugog kuta.

Jedan od najpoznatijih filmova i jedan od filmova s najkopiranijom scenom gdje djevojka pleše jazz dance,scena koja se može vidjeti u svakom modernom spotu npr. Jennifer Lopez i Geri Halliwell. Sigurno je taj film vama jedan od dražih.Ali kako i ne bi bio,ipak je on legenda.No sigurno niste gledali ovaj film kao glup i nelogičan,gdje postaje al pari svakoj meksičkoj sapunici.Sigurno ga niste gledali onako kako ga ja gledam…

Slijedi šok!

Film je,da skratim,glup!

Da vam dam nerealan uvid u cijelu situaciju.Cura ima 18 i želi postati balerina.Super,ima san.No ta ista cura vari željezo i ima svoj stan,radi kao egzotična plesačica i ima dečka koji joj može bit tata.Da stvar bude jasnija,cura ima i baku koja živi u svojoj kući.Ako cura već nema novaca može živjeti s bakom.Jest da današnja moderna žena radi muške poslove ali nema 18 godina!Cura u filmu je krhka i kad ju vidim da vari ono željezo,pa čak i za potrebe filma,sve me strah!

Ima 18 godina i radi kao egzotična plesačica noću.Kod nas se to zove go-go plesačica i još dosad nisam čula nikakav kompliment za njih no cura iz filma Alexandra (Alex) je pristojno i seksipilno biće.

Ima svoj stan…Stan je prije bio skladište ali I JA BI TAKAV STAN!!!

Ima dečka koji joj može biti otac,on joj je istovremeno šef.U Americi je punoljetnost sa 21 godinu.Ona ima 18,samo da ponovim.Ali ok,to je moderno pa ću skužit…

To je za početak.Slijede scene,koje su još gluplje.

Alex ode na večeru s dečkom obućena u smoking,kasnije skine kaput gdje je praktički gola.I sve to u skupom i otmjenom restoranu.Neznam da li bi itko došao tako obučen u restoran i još se pritom skinuo,no ona je još dijete pa je njoj to sve zabavno.

Onda Alex hoda u potpeticama po pruzi.No to je praksa jer neki ne znaju hodati u štiklama ni po ravnom.

Slijedi moja najdraža scena.Alex s dečkom trči po staroj napuštenoj zgradi.Tada dođu na jedan kat u nekakvu sobu a Alex napravi nekakav bezvezni pokret.Dečko ju sav zadivljen gleda i traži od nje da ona ponovi taj pokret no ona ne može jer je to bilo spontano.On dolazi do nje i primi ju za lice,ona mu kaže da želi plesati i rasplače se.Dok joj suze cure niz lice,ona za to vrijeme stavlja njegovu ruku na svoju (da se pristojno izrazim) golu dojku.Muškarci bi rekli,proračunata ženska!

Kako ona želi plesati,dolazi na baletnu akademiju i odustaje jer smatra da nije dovoljno dobra,no poludi kad čuje da joj je dečko sredio audiciju na akademiji jer ona želi postići to svojim trudom.Da je meni netko mogao garantirat upad na fax dala bi i bubreg!

No nema veze.Dok jedna Alex vari željezo a druga skače po farmi,svi su na svom mjestu.A valjda tako i treba bit!

Znoj

Ljudi

Pogled

Razgovor

Zagrljaj

Strast

Ljubav

Okret

Osmijeh

Hod

Pokreti

Mir

Utjeha

Cigareta

Život

Netko je sretan dok drugi tuguju…

Naša kilaža je promjenjiva kao vremenska prognoza-mjestimice naoblačno,unutarnji pljuskovi i sunčano.No što potiče takvu prognozu,glavno je pitanje.Po svom istraživanju temeljenom na zapažanju,uočila sam da je glavni razlog za gubitak kilograma-dečko!

Gledam ja ženske oko sebe (bez ikakvih aluzija) i vidim da čim završe u vezi mijenjaju kilažu.Jednima kile padaju a drugima rastu.Zanimljiva je to činjenica budući da svaki novi dečko donosi oscilacije na kućnoj vagi.Ako se zapitate zašto im se kilaža mijenja,dobilii ste odgovor.Ali ako se pitate zašto ta kilaža raste ili pada,slijedi zaključak iz mojih istraživanja:

One cure koje su se udebljale nakon što su našle dečka su se prije njega izgladnjivale jer su morale biti fit da bi ga uopće našle.Sad nije bitno kako izgledaju jer ih njihov odabranik već ionako voli i ne može si pomoć!

One cure koje su smršavile nakon što su našle dečka su se za vrijeme samoće prežderavale od muke i nisu znale kamo bi sa sobom od tuge i jada.Sad kad su našle dečka su prestale jest jer im ljubav oduzima vrijeme za dragocjenu prehrambenu aktivnost.

Ja ne znam što ti ljudi rade da smršave (tj.znam…) i ne znam što ti ljudi rade da se udebljaju (sendvič!!!!) ali glavni odgovor je da je u svakom pogledu dečko kriv za sve.Tipično ženski da je to tipično muški.Zato svi ženski problemi počinju s muškarcima…

Zapostavila sam malo blog i duša me boli ali sad nadoknađujem.Budući da sam ja umjetnička,pjesnička duša,rado ću podijeliti svoj dio sebe.Danas slijedi…trash poezija!

Poema o danu

Noć

Vlak

Susret

Tijela

Voda

Glad

Predah

Zagrljaj

Vjetar

Poljubac

Laku noć!

Kako bi mali Nižetić rekao.No ja bi rekla da sve zavisi kakav je san i koga treba pustiti u njega.

U zadnje vrijeme imam noćne more.To bi prvo pripisala jastuku na kojem spavam no zamijenila sam ga s drugim.More se nastavljaju,a ja ponovo krivim jastuk jer inače spavam na dva jastuka i glava mi je na povišenom no bar tako lakše zaspem.

Do sad sam sanjala sve vrste snova pa i one lucidne,noćne more i one koji nemaju veze s vezom.Tako je bilo posljednjih dana ali danas…

Sanjala sam da me ostavio dečko.Kad to ovako pišem izgleda mi kao totalna glupost ali baš zato što i je glupost me toliko streslo.San je bio toliko realan da se miješao s elementima stvarnog života.Nisu bili oni nelogični prizori gdje npr u kući u susjednoj sobi imam foto studio (a da se razumijemo-nemam) nego je sve bilo kao stvarni život.A ono najgore,i emocije.

Prvi prizor je da sam sjedila sa svojom frendicom koju je u snu ostavio neki dečko (kratka veza) i pitala me dal je mene moj ostavio a ja sam rekla da je.Prvo sam se veselila jer ću s njom ić na more bez obaveze prema sadašnjem dečko pa neću morat “molit krunicu”.Tako sam si razmišljala,u snu.Onda je došao prizor kad sam se s njim vozila u busu a on je rekao da me ostavlja a ja se više nisam željela voziti s njim u busu i izašla sam van.Ta dva dijela su bila mačji kašalj.Emocije su bile male,čak i pozitivne.Onda je slijedio još gori dio.

Sjedila sam kod bake u sobi i razgovarala s njim na mobitel da bi mi on to rekao ali me istovremeno tiješio.Meni je to izgledalo prozirno a u sebi sam gutala bol.Tad sam se nekako našla da šećem pored njega.Imala sam želju da bude sve ko prije no to nije nikako moglo biti.Jedna strana je donijela odluku.Osjećala sam se užasno.Tad me želio poljubiti a odbila sam jer nismo u vezi.Osjećala sam se kao da me vuće za nos.Probudila sam se na par sekundi.Bilo je 7 ujutro.Trajalo je manje od 10 sekundi.Pogledala sam svoju sobu i rekla si “To je samo san!” i nastavila spavati.Međutim vratila sam se u isti san.U svojoj sobi.Sjedila sam na podu kraj kreveta,nazvala ga s mobitela i pitala:”Čuj jel istina da me ostavljaš?” odgovor je bio potvrdan a on me i dalje tiješio.U meni se skupilo 1000 emocija.Ušla je mama u sobu a ja sam odložila mobitel da čujem što će reći.Počela je govoriti kako je mislila da je bolji i kako ju je razočarao.Počela je psovati i mahati rukama.Kad je izašla iz sobe nastavila sam razgovor.Po glavi mi se motalo:”Pa kako me odjednom ostavlja kad smo jučer bili skupa 6 sati,sjedila sam kraj njega i pričala s njim?”.Razgovarali smo i kad smo prekinuli razgovor ja sam se naglo probudila.Bila sam rastresena.Shvatila sam da sam se probudila u svojoj sobi i svojoj pravoj realnosti.Izašla sam iz sobe a tata i mama su me dočekali s usklikom:”O pa ti si budna!” jer nije uobičajeno da se ja probudim u subotu u 10 sati,a pogotovo ne u 7.Krenula sam do WC-a i usput pitala tatu dal mu treba mobitel (inače se šlepam na tatu za pozive).Nije mogao,uzela sam mamin mobitel i išla zvat dečka.Ugašen mobitel.Poslala sam mu poruku i zaspala.Spavala sam ko beba.Za sat i pol me probudio zvuk telefona.To je bio on i sve je odjedamput postalo prekrasna stvarnost!

San me užasno potresao baš zbog tih poklapanja sa stvarnim životom.S frendicom sam se dogovarala za more,našla se u snu.S dečkom sam dan prije provela 6 sati i još sam razmišljala o tome u snu.Okolina je bila ista.Buđenje u snu se podudaralo sa javom.Zato sam u snu išla zvati dečka da vidim jel to istina ili samo san.Koliko sam puta znala sanjati pa sam znala da sanjam ili nisam imala pojma ali taj san ne bi imao veze s mojim životom.Sad je imao i bilo je strašno.Postavljala sam si pitanja u snu jer mi nije bilo objašnjenja.Ljubav je obostrana i to je očito kao dan.Još smo i prije par sati bili skupa.To je kao da sanjate da vam je otac alkoholičar a zapravo je alergičan na alkohol.U tom stilu .Još što me je više potreslo je što su se emocije javile u snu.Meni se to rijetko događa.Jedamput sam sanjala da sam se bacila s balkona.Osjetila sam strujanje zraka i pala sam na pod.Nisam osjetila ništa.Onda sam se u snu išla još par puta bacit s balkona.Ne!Nemam samoubilačke sklonosti nego me uvijek zanimalo kako se netko može baciti s visine i kakav je osjećaj.U ovom snu sam ja bila sretna,tužna,očajna…I sve se odrazilo na mene osobno.Ujutro sam se osjećala kao da je traktor prošao preko mene.

No to je bio samo san.Bio on lijep ili ne ali uvijek je ljepše vratiti se u stvarnost kakva ona god bila!

Kad ostavljate komentare ne ostane mi vaš link na blog i ne mogu natrag komentirati.

Link će vam ostati tako da odete na svoju admin stranicu i kliknete “Users”.Tamo će vam se pojaviti “User list by role” i ispod će pisati “Administrator” i u toj tablici vaše korisničko ime.

Na desnoj strani imate edit i to kliknite.

Kad ste kliknuli “Edit” otvorit će vam se stranica sa vašim podacima i tako na desnoj strani stranice imate “Contact info” i u toj “kućici” imate “Website”.Tu upišite adresu svog blogai kliknite malo gore,desno na update user.

I to bi bilo to!Kad ćete komentirati ostat će vam link i svi ćemo se moći bezbrižno čitati.

Stoga do čitanja!

Probudilo me ujutro (u podne) zvuk iz kuhinje.Izašla sam iz sobe i pred vratima ugledala novu nabrijanu pećnicu.Naime,pokvarila se naša stara pećnica i sad je došla nova.Pećnica je izgledala a la future hi-tech i kao da će progovoriti no nije se dala.Ono što me je još začudilo je to da je bila-plava!Gledala sam ju i nisam shvaćala kako to da je mama pristala na kupnju plave pećnice kad nam je kuhinja u žuto-smeđem tonu.Svejedno sam se vratila u sobu i nastavila spavati.

Kad su tata i njegov prijatelj otišli,došla sam u kuhinju gdje je bila mama u smeću koje je donijela novopridošlica.Uslijedilo je i iznenađenje-pećnica nije plava,nego metalna.Ono je bila refleksija od tepiha.

Naša nova nabrijana pećnica nije samo imala hlađenje (što nam je uštedilo za klima uređaj) nego je imala i staklenu ploču za kuhanje.Čisti minimalizam.Dok sam se u sebi divila tom čudu,mama je uzela upute i počela čitati što se smije a što ne smije.Naravno,prevladalo je ovo NE SMIJE.Slijedi:

- Ne smije mast kapnuti na staklenu ploču jer ploča može puknuti?!?

- Ne smije kapnuti ta ista mast jer se može skoriti

-Ploču treba redovito čistiti zbog tog istog skorenja

-Ploča se ne smije čistiti sa jakim sredstvima za čišćenje

-Prilikom čišćenja se ne smije koristiti žica za ribanje jer može oštetiti ploču

Mama je nastavila čitati a ja sam gledala kroz tu ploču.Prije sam kuhala po istom principu ali što je sad ovo.Glavno pitanje-Jer se smije uopće kuhat na njoj?

Sjećam se koliko sam znala zamrljati staru pećnicu što god bi kuhala.Poklopci su za mene strani pojam pa bi tako nakon kuhanja sve bilo u masti.Na kraju se uopće nije moglo raspoznati na kojem je dijelu kuhano.Sve je bilo zmazano!Sve!Ali ovo je moderna pećnica i ona se NE SMIJE mazati.To ti je moderna tehnologija!Upravo kada bi mogao po njoj skakati jer je unaprijeđena i izdržljiva ona to nije.Čar modernog vremena i novotarija.I nije samo ovdje kriva ta jadna nova pećnica,nego i ostale stvari.

Pravi primjer su novi liftovi u mojoj zgradi.Stari liftovi su dolazili u sekundi.Ako imaš dva lifta i pozoveš oba,neće ti doć oba (jer je samo jedan gumb) nego će doć samo jedan,ali onaj koji je na bližem katu.Sve bi to bilo divno i krasno da taj lift nije sporiji od penzionera sa zadnjeg kata.Liftom se voziš beskrajno dugo.Ali nema to veze.Za to vrijeme možeš poslušati radio koji je ugrađen u lift i pogledati se u ogledalo,a to prije nisi mogao.Još jedna novotarija su kamere u liftu i u haustoru koje su me pripremile na sljedećih pet sezona Big Brothera.

Cijela tehnologija je otišla tamo gdje ne bi trebala.Ja kao nabrijano hi-tech dijete u pokretu luda za svime što se kategorizira pod tehnologiju se potpuno razočaram kada s novom tehnologijom obećavaju brda i doline a od toga ne dobiješ ni brda ni doline.Novi mobiteli su toliko osjetljivi na udarce da je to prestrašno,pogotovo ovi klizni.Normalno,moderni.Sjećam se što je sve proživljavala moja Nokia 3310,a običnim candy bar kućištem i još je radila.A ja sam se uvijek brinula prema takvim spravicama kao prema svojoj djeci.No takva ista briga mi neće pomoći sačuvati sve proizvedeno iz 2008..Kao slogan iz zaštitarskih tvrtki-postrožili smo svoje nadzore.Prihvati ili kupi ruksak kao torbicu za mobitel od prije deset godina koji će oboriti s nogu i najvećeg protivnika.

Ja sam ostala u ovoj godini,ali i dalje prigovaram. I budem!

Ovo je moj prvi post i tradicionalno mora biti sažet u jednoj rečenici.Ovo je već previše.